U ovom evoluirajućem okruženju, tradicionalni poslovni i zapošljavajući modeli suočavaju se sa sve većim pritiscima da se prilagode ili riskiraju zastarjelost. Generacija Z (rođena između 1997. i 2012. godine, koja se očekuje da će činiti više od 30% globalne radne snage do 2025. godine) predvodi ovu transformaciju. S jasnom preferencijom za autonomiju, fleksibilnost i karijere vođene svrhom, ova generacija odbacuje tradicionalne hijerarhijske sisteme u korist ravnijih, neovisnijih struktura koje omogućavaju lični i profesionalni rast. U praksi, nezadovoljstvo tradicionalnim sistemima često rezultira nemotivisanim zaposlenicima koji se osjećaju odvojenima od svojih uloga i odgovornosti.
Ova promjena predstavlja kritičnu dilemu: dok zaposlenici sve više odbacuju tradicionalne sisteme, i dalje koriste njihove prednosti, poput sigurnosti redovne plate ili zaštite kao što su plaćeno bolovanje. S druge strane, preduzeća imaju pristup rastućem broju freelancera koji nude raznovrsne vještine i inovativno razmišljanje bez ograničenja redovnog zaposlenja. Međutim, freelanceri često nemaju pouzdanost i kontinuitet koje preduzeća zahtijevaju.
Da li nam je potreban novi fluidni poslovni model?
Generacija Z neosporno redefiniše norme na radnom mjestu. Brojne studije ističu dubok utjecaj koji ova generacija ima na globalnu radnu snagu. Istraživanje Stanford univerziteta iz 2024. godine otkriva da fleksibilnost i autonomija imaju prioritet nad stabilnošću i tradicionalnim karijernim putevima za ovu grupu. Slično tome, nalazi Harvard Business School iz 2023. godine pokazuju da više od 50% radnika iz Gen Z prioritet daje ravnoteži između poslovnog i privatnog života, umjesto finansijske kompenzacije, što odražava promjenu vrijednosti koja stavlja kvalitet života ispred percipirane stabilnosti.
Ova perspektiva često dovodi do preferencije za "solopreneurship" ili freelance rad. Izvještaj Upwork-a iz 2023. godine pokazuje da 53% radnika iz Gen Z aktivno traži freelance prilike. Iako je ova nezavisnost privlačna, nosi sa sobom izazove. Freelanceri se često suočavaju s ekonomskom nestabilnošću, nedostatkom beneficija i pritiscima samostalnog upravljanja, kako je istaknuto u Međunarodnom časopisu za menadžerske studije i istraživanja (2022). Ovi rizici, u kombinaciji s odsustvom zaštite na radnom mjestu, mogu dovesti smanjenja produktivnosti.
Uprkos ovim izazovima, Gen Z nastavlja odbacivati tradicionalne hijerarhijske strukture. Harvard Business Review (2024) opisuje njihovu sklonost “svjesnom nevođenju,” koja prebacuje fokus s hijerarhije na osnaživanje. Proračunata odluka Gen Z da izbjegne uloge srednjeg menadžmenta, često viđene kao visoko odgovorne s neproporcionalnim nagradama, naglašava njihovu potragu za ispunjenjem van tradicionalnih karijernih puteva. Međutim, ovaj pristup stvara tenzije unutar tradicionalnih kompanija koje se oslanjaju na utvrđene strukture kako bi održale operativnu efikasnost. Zaposleni često slabo rade ili koriste zaštitu radnika, poput plaćenog bolovanja, kako se ne bi nosili s stresom.
Izazovi mentalnog zdravlja dodatno komplikuju situaciju. Istraživački centar za blagostanje Univerziteta u Oksfordu (2024) izvještava da zaposleni iz Gen Z doživljavaju "burnout" i depresiju gotovo dvostruko češće od Milenijalaca, što je posljedica stresa na radnom mjestu i neispunjenih očekivanja. Šire implikacije su očigledne: prema MIT Sloan-u (2023), više od 70% zaposlenih u hijerarhijskim organizacijama izjavljuje da se osjeća nemotivisano zbog nedostatka prilika za rast i svrhu. Ova nezainteresovanost košta globalnu ekonomiju 8,8 triliona dolara godišnje, prema analizi Gallupa iz 2023. godine.
Poslodavci su uhvaćeni u čvor, suočeni sa dvostrukim pritiscima: prilagođavanjem brzo promjenjivim tržišnim zahtjevima dok upravljaju sve više nezadovoljnim radnicima. Kao što je navedeno u California Management Review (2022), kompanije moraju inovirati brže nego ikad kako bi ostale konkurentne, no tradicionalne strukture često ometaju agilnost.
Freelanceri se mogu činiti kao rješenje, nudeći specijalizirane vještine i fleksibilnost. Međutim, ovaj pristup nije bez izazova. Prema MIT Sloan Management Review (2023), oslanjanje na freelancere može rezultirati neujednačenim kvalitetom, ograničenom integracijom u kulturu kompanije i nepouzdanom dostupnošću. Ovi problemi zahtijevaju da preduzeća ulažu dodatne resurse u obuku i kontrolu kvaliteta, smanjujući troškovnu efikasnost freelancinga.
Kao odgovor na ove izazove, pojavljuje se fleksibilan poslovni model kao privlačna alternativa. Ovaj model uvodi posredničku agenciju između poslodavaca i freelance talenata, nudeći stabilnost i odgovornost tradicionalnog zaposlenja, uz zadržavanje fleksibilnosti i inovativnosti freelancinga.
Fleksibilan poslovni model nije samo freelance platforma ili posrednička upravljačka služba. On djeluje kao tradicionalni pružalac usluga na strateškom nivou, dok operativne zadatke prepušta pažljivo odabranim freelancerima ili partnerskim kompanijama. Agencija preuzima punu odgovornost za isporuku visokokvalitetnih rezultata, zaštitu poslovne povjerljivosti i upravljanje radnom snagom.
Kako funkcioniše:
Ovaj model izaziva tradicionalne norme, potičući slobodno tržište vještina gdje pojedinci preuzimaju veću odgovornost za svoju profesionalnu i finansijsku sigurnost. Za poslovne subjekte, pruža održiv način za suočavanje s izazovima u vezi s radnom snagom. Za fleksibilne agencije, predstavlja priliku za postavljanje novih standarda u pružanju usluga.
Tradicionalni poslovni model više nije održiv. Kako Generacija Z mijenja očekivanja u vezi s radnim mjestom, poslovni subjekti moraju se prilagoditi. Fleksibilan poslovni model nudi most između ograničenja tradicionalnog zaposlenja i modernog, fleksibilnog radnog okruženja. Vrijeme je da prihvatimo ovu promjenu.
Prelazak na fleksibilan poslovni model predstavlja više od operativne promjene—on označava ponovno osmišljavanje same prirode rada. Usmjeren je prema vrijednostima i aspiracijama nove generacije, rješava ograničenja tradicionalnog zaposlenja i pruža poslovnim subjektima agilnost potrebnu za uspjeh u konkurentnom okruženju. Kombinovanjem snaga tradicionalnog zaposlenja i freelance ekosistema, fleksibilni poslovni model nudi održivo rješenje spremno za budućnost. Kako se poslovni subjekti, radnici i agencije udružuju kako bi usavršili ovaj pristup, sve smo bliže stvaranju radne snage koja je i inovativna i otporna. Budućnost rada je tu, i ona je fleksibilna. Izgradimo je zajedno.
Reference:
Journal of Business Research (2023). “The Success of Fluid Agency Models.”
Stanford University (2024). “8 Ways Gen Z Will Change the Workforce.”
Harvard Business School (2023). “Generation Z’s New Priorities.”
MIT Sloan Management Review (2023). “The Challenges of Managing Freelancers.”
University of Oxford Wellbeing Research Centre (2024). “Gen Z and Mental Health.”
Upwork (2023). “Freelancing Trends Report.”
California Management Review (2022). “Innovation in the New Economy.”